Mikroorganizmi koji se dele na više od 1000 različitih vrsta mogu se naći u ljudskom telu i na njemu, uključujući kožu, nos, usta i creva. Čovekova creva su mesto gde 90% ovih mikroorganizama pronađe svoj dom, poznat kao mikrobiom ljudskog creva[1]. Naučnici definišu mikrobiom creva kao ukupnu količinu mikroorganizama, uključujući bakterije, arheje, gljivice i njihove gene koji žive u ljudskom crevu. Otprilike jedna trećina njih zajednička je većini ljudi, dok su dve trećine specifične za svakog pojedinca, što čini njegov bakterijski profil jedinstvenim poput otiska prsta[2]. Čak ni jednojajčani blizanci, koji dele 100% genetskih informacija, nemaju isti sastav mikrobioma creva[3].
[1] https://www.eufic.org/en/healthy-living/article/the-role-of-gut-microorganisms-in-human-health
[2] Thursby E, Juge N. Introduction to the human gut microbiota. Biochem J. 2017; 474(11):1823-36.
[3] https://thegutstuff.com/about/[3].
Iako ne postoje dva slična mikrobioma u crevima, naučnici su uspeli da utvrde da je zdrav crevni mikrobiom veoma naseljen i raznovrstan. Sve je u ravnoteži i okruženju sa upravo pravim odnosom „dobrih” bakterija (kao što su bifidobakterije i laktobacili) i „loših” bakterija (kao što su clostridia i bacteroides). U stvari, i gustina zajednice mikroorganizama mikrobioma creva (ukupan broj ćelija) i raznolikost (broj različitih vrsta prisutnih u crevima) regulišu i utiču na različite procese koji se odnose na ukupno zdravlje, kao što su ishrana i metabolizam, imuni sistem, entero-endokrini sistem, crevno-cerebralna osa i drugi5
Zanimljivo je da mikrobiom creva nije povezan samo sa problemima u vezi sa hranom i bolestima digestivnog sistema kao što su gojaznost, rak debelog creva, sindrom iritabilnog creva (IBS), intolerancija na hranu, nedostatak mikroelemenata, bolesti holesterola i jetre[1], već i sa bolestima koje do pre samo nekoliko godina očigledno nisu imale nikakve veze sa našim gastrointestinalnim traktom, kao što su dijabetes, problemi mentalnog zdravlja, uključujući anksioznost i depresiju, oštećen imunitet, kožne bolesti i alergije koje se ne odnose na hranu.
5 Rinninella E, et al. What is the Healthy Gut Microbiota Composition? A Changing Ecosystem across Age, Environment, Diet, and Diseases. Microorganisms. 2019 Jan 10;7(1):14.
U suštini, ovo bogatstvo života u telu presudno je i za fizičko, i za mentalno blagostanje, jer s jedne strane modulira varenje hrane i apsorpciju hranljivih sastojaka, dok je s druge strane temelj za 70% imunološkog sistema i reguliše aktivnost mozga. Na taj način modulira moždane aktivnosti i prva je linija odbrane od bolesti.
Kako možemo imati zdrava creva? Brojni faktori igraju važnu ulogu u oblikovanju zdravlja naših creva, poput načina života, vežbanja, genetike domaćina i lekova. Štaviše, na svoje zdravlje možemo uticati i onim što jedemo. Jedinjenja u ishrani poput probiotika, prebiotika i postbiotika mogu da igraju aktivnu ulogu u zdravlju creva hranjenjem i povećanjem raznolikosti i broja korisnih bakterija u crevima.
Dok ishrana sa visokim udelom masnoće (kao što je zapadnjačka ishrana) često promoviše razvoj proupalnog profila mikrobioma creva, ishrana bogata vlaknima, poput mediteranske, povezana je sa zdravijim crevnim mikrobiomom i sa imunološkim sistemom koji dobro funkcioniše, manjim rizikom od bolesti arterija i dobrim mentalnim zdravljem[1].
[1] Makki et al. The impact of dietary fiber on gut microbiota in host health and disease. 2018 Cell Host Microbe 23, 6, 705-715
Međutim, nemaju sva vlakna korisna dejstva na isti način. Izvesna vrsta vlakna koja se naziva prebiotičko vlakno direktno i pozitivno komunicira sa mikrobiomom u našim crevima. Prebiotička vlakna se selektivno koriste (obično fermentišu) od strane „dobrih” crevnih mikroorganizama, što im pomaže da napreduju, održavajući crevni mikrobiom u ravnoteži. Jednostavno rečeno, prebiotička vlakna služe kao hrana za korisne mikrobe koji žive u crevima i zbog toga doprinose dobrom zdravlju. Važno je zapamtiti da, iako su sve vrste vlakana dobre za nas, ne mogu se sve one nazvati prebioticima... među njima i rastvorljiva vlakna kao što su inulin, frukto-oligosaharidi i galaktooligosaharidi. Pored toga, mnoga druga jedinjenja bez vlakana mogu imati prebiotički efekat[1].
[1] https://isappscience.org/for-scientists/resources/prebiotics/
Za većinu ljudi hleb je osnovna hrana koju svakodnevno konzumiraju. Kroz celu istoriju je hleb, posebno određene vrste hleba, poput integralnog, bio glavni izvor vlakana. Decenijama je Puratos u misiji da poveća kvalitet (ukus, teksturu i hranljivu vrednost) hrane koju jedemo i pomogne potrošačima da žive zdrav život. Stoga ne bi trebalo da čudi što smo kao deo svojih inovativnih napora stvorili ukusne vrste hleba bogate vlaknima kojima se raduju i potrošači i njihova creva!
Postbiotici su mešavina neaktivnih ćelija bakterija, ćelijskih komponenti (na primer, beta-glukani) ili supstanci koje proizvode crevne bakterije (na primer: masne kiseline kratkog lanca). Postbiotičke supstance su korisne za domaćina i mogu imati imunomodulacijsku ulogu, antiinflamatorno dejstvo, antioksidativne i antihipertenzivne aktivnosti među mnogim drugim zdravstvenim koristima.[1]
Ako rešenja sa fokusom na prebiotike predstavljaju Puratosov trenutni portfolio Happy Gut, postbiotička rešenja predstavljaju budućnost i tema su naših srednjoročnih i dugoročnih istraživačkih napora.
[1] Aguilar-Toalá, J. E., et al. "Postbiotics: An evolving term within the functional foods field." Trends in Food Science & Technology 75 (2018): 105-114.
I na kraju, upotreba živih „dobrih” mikroorganizama – probiotika – prisutnih ili dodatih jogurtu i drugim fermentisanim mlečnim proizvodima, takođe može doneti domaćinu zdravstvenu korist. Uprkos ulozi koju imaju u zdravlju creva, probiotici trenutno nisu tema nijednog Puratosovog istraživanja. Razlog za ovo je vrlo jednostavan: pošto se većina naših pekarskih i poslastičarskih rešenja podvrgava intenzivnoj i dugotrajnoj toplotnoj obradi, poput pečenja, nemoguće je da ovi organizmi ostanu živi u gotovim proizvodima.